Homofobija
Homofobija
Uvod
Photo by Steve Johnson |
Pjesme
Photo by Polina Tankilevitch |
UPOZNAVANJE
Jednog lijepog dana
Točnije trinaesti prvi
Nije bilo srama
I upoznali smo se mi
Tada nisam imao ni posla, ni rada
Penjao sam se preko zagrada
Pa onda do četvrtog kata
Kada sam ti došao pred vrata
Susreo sam se s licem tvojim
A danas ga vidim u snovima svojim
Sjeo sam u fotelju
Pitao si me za fantaziju
I odmah ispunio tu želju
Dok gledao si pornić
Ja promatrao sam tvoj nosić
I obraze tvoje slatke
Mazimo se pored vatre
Obgrljen rukama tvojim
Sa tobom sam u ekstazi
Te ničeg se ne bojim
Prije samog odlaska
Dajem ti poljubac-dva
I vraćam se nakon treninga
DRUŽENJE
Moj dragi i ja
Vodimo ugodna druženja
Gdje se dodajemo rimama
To možemo radit danima
Ja i moja beba
Često se idemo mazit
Volim ju do neba
I uvijek ću je pazit
BYME
The love we share
Is a fresh air
Beneath my wing
I’m ready to fly
Baby you’re my
Everything
The birds above
Fall in love
When I sing
Don’t ask me why
Baby you’re my
Everything
You give me joy
I’m a happy boy
You’ll always bring
Everything
IDALJE
Idalje me proganja tvoj duh
Idalje, u suzama, gledam slike naše
Idalje sam povrijeđen i na dnu
Idalje bi tebe, nitko drugi mi ne paše
Photo by Elena Rubtsova |
Kad sunčani ljetni dani nastupaju
Svi mladi se, u klubovima, okupljaju
Treba biti hrabar pa izaći
Jer za ljubav se ne čeka
Ljubav moraš naći
Istog tog ljeta, krenule su pucat iskre
Između dva dečka, dušama jako bliske
Jednu lijepu večer, bio je izlazak spontan
Pio se alkohol i šećer, Adam je bio smotan
Ali dovoljno odvažan
Da si dopusti uputit
Ka dečku zvanom Romeo
Te sa njim krene mutit
Njih dvoje su puni ljubavi
Njove zastave su dugine boje
Oni znaju da ne bi trebali
Ali svejedno se javnosti boje
Momci su se družili često
Sakrivanje od drugih
To im je išlo vješto
Sklopili su dogovor te jeseni
Da se zajedno dijele sni
Naravno sve je to u tajni
Isto kao što i bilje klije
Čak i kada je u mraku
Tako se njihova ljubav grije
Iako se krije u strahu
Romeo je često imao prazan stan
Tako da poslije škole
On nikad nije bio sam
Nisu imali potrebu izlaziti van
Ni iz kuće, ni iz ormara
Jer bi ih se odrekla stara
Njih dvoje su puni ljubavi
Njove zastave su dugine boje
Oni znaju da ne bi trebali
Ali svejedno se javnosti boje
Sa danima zimskim dolaze snjegovi
Ne rade više timski, oboje su nemoćni
Nekakva nesigurnost njih prelomi
Osjećaji, u zraku, su nervozni
Sigurnosti im u toj vezi fali
Oboje su mladi, za bolje nisu znali
Stalno su nemirni oni bili
Kao da ih nekakva sila sili
Iako voljeli su se puno
Družili su se slabije
Veza je pala na dno
Mada to nisu htjeli najradije
Iako su se voljeli jako
Veza je potonula u prekid
Ne znam tko je više plako
Od suza im nije bio dobar vid
Njih dvoje su puni ljubavi
Njove zastave su dugine boje
Oni znaju da ne bi trebali
Ali svejedno se javnosti boje
Cvjetanje mirisnog cvijeća
Tih lijepih dana prolijeća
Nije pomoglo mentalnom stanju
Oni se nalaze duboko u sranju
Oboje su ekstremno tužni
Objašnjavati se drugima nisu dužni
Ostali su bez ikakve nade
Da ih neka nova ljubav nađe
Postali su oboje ogorčeni
Jer da nisu voljeli ovoliko
Ne bi toliko bili pogođeni
Primjedbe
Objavi komentar